Siń Cando Ar Ho̠e

Mitt́din ho̠e ar siń cando do̠ hapaṛaḱkin eho̠ṕena baṅma o̠ko̠eaḱ daṛe ḍhera mente. Ona o̠kte cado̠rte oyokate mit́ṭen ho̠ṛe calaḱkan tahẽkana. Uni ńel katekin menkeda o̠ko̠e uniaḱ ho̠ṛmo̠ kho̠n ona cado̠re o̠co̠ḱ daṛeaḱa unigey maraṅangea.

Ho̠e-e menkeda uni ho̠ṛre ińaḱ daṛe ńelme. Ado̠ ạḍi ãṭ ho̠e rakaṕena ar rad rade ho̠e keda ar oṛaḱ duạr, dareko ho̠ete rạput́ena. Ar uni ho̠ṛ hõe orlo porlo cabaena, aćaḱ kicrićko oṭaṅo̠ḱ kante hạṛuṕ samṭao ket́taea.

Ar ona setoṅ hõ aćaḱ daṛe uduḱe eho̠ṕena. Ar ạḍi ãṭ jharla jhạrli setoṅe eho̠ṕena. Setoṅte sanam gaḍa pukhriko ro̠ho̠ṛena. Ar uni ho̠ṛ hõe lorao cabaente dare umulre duṛuṕkate mit́ mit́te sanam kicriće bo̠ć cabakeda. Ar noṅkate siń cando do̠ ho̠e kho̠ne maraṅena.




OKOYE MARAṄA?

Mit́din Jisu ar uniren celako kapharnạhum atoteko calaoena. Oṛaḱre bolokate celakoe kuliket́koa, “Horre do cet́pe reṭepeṭeḱkan tahẽkana?”

Celako do hapegeko tahẽyena, ente okoye maraṅa, noa reaṅge horreko reṭepeṭeḱkan tahẽkana. Ado Jisu onko gelbarko ać ṭhen hohoat́koteye metat́koa, “Judi jãhãe maraṅoḱ sanayede khan, uni do joto khon tayomiće hoyoḱma, ar sanam koren saṕdaṕiće hoyoḱma.

Inạ tayom mit́ṭen kạtić gidrạ celako samaṅreye teṅgokedea. Uni hoborkateye menkeda; “Jãhãege iń ńutumte nonkan kạṭić gidrại ataṅe, uni do ińgeye ataṅińa. Ar jãhãege ińe ataṅiń, uni do eken iń do baṅ, menkhan Isorgeye ataṅea.”